Priča o Jankovićima
Prisutnost hrvatsko ugarske plemenitaške obitelji Janković u Slavoniji počinje u drugoj polovici 18.st. kada Antun Janković kupuje Pakrac, Daruvar i Sirač kako bi mogao obnašati razne političke dužnosti. Osim što je osnovao Daruvar, područje njegovog djelovanja kao i doprinos unapređenju gospodarski zaostalog slavonskog kraja bili su veliki. 1772. godine Marija Terezija dodjeljuje mu grofovsku titulu. Kako mu je jedini potomak rano preminuo, njegovo posjede nasljeđuje obitelj brata Ivana.
Poseban utjecaj na razvoj Lipika imao je njegov nećak Izidor. Kako se u prvoj polovici 19.stoljeća sve više rade analize ljekovite lipičke vode te se za nju pojačano interesiraju liječnici i putopisci, grof Izidor započinje s intenzivnijim ulaganjem u kupališne objekte i perivoj. 1820.godine podiže kupališnu zgradu s trima kupeljima: Opća kupelj, Kupelj od čardaka i Mala kupelj.
Zbog velikog značaja konjogojstva na tadašnjim vlastelinstvima, kao gospodarski važne grane u svakodnevnom životu, ali i društvenog prestiža, grof Izidor je pokrenuo i uzgoj lipicanaca na plemićkom dobru Izidorovcu pokraj Lipika.
Lipik posebno čuva uspomenu na grofa Izidora koji je snažno doprinio njegovom razvoju no živa je i uspomena na groficu Jelku. Prema nekim zapisima, vjeruje se da je Izidorova sestra, grofica Jelka, voljela boraviti u Lipiku. S koljena na koljeno prenosile su se priče kako je voljela šetati lipičkim perivojem te se odmarati na kamenoj klupi koja sve do danas nosi njezino ime. Osim klupice, grofica je imala i druga omiljena mjesta u perivoju među kojima se ističe Jelkin brijeg. Svi posjetitelji koji se odluče za šetnju perivojem mogu proći Jelkinom stazom te uz pomoć interaktivnog programa saznati mnogo zanimljivosti o Lipiku ali i o samoj grofici.
Osim navedenih, tragovi obitelji Janković vode nas i u neka druga mjesta. U seoskom naselju Gaj, nedaleko od Lipika, nalazi se župna crkva sv. Katarine te župni dvor za koji se smatra da ga je dao izgraditi Izidor Janković. Pretpostavlja se da je cijelo područje oko crkve i župnog dvora u Gaju pripadalo Jankovićima, a prema nekim zapisima sam Izidor je utemeljio licitaciju životinja na blagdan sv. Antuna Opata.
No, moglo bi se reći da je omiljeno mjesto grofa Izidora Jankovića bio obiteljski dvor u rodnom Stražeman, u kojem se rodio on i sva njegova braća i sestre. Mjesto se nalazi otprilike 50 km od Lipika. Krasi ga barokna župna crkva sv. Mihovila s kraja 18. st. u kojoj su posljednje počivalište našao grof Izidor i njegova obitelj.
Klupa grofice Jelke
Ispred Mramornih kupki nalazi se jedina kamena klupa u lipičkom perivoju – Jelkina klupa. Nazvana je po mladoj grofici Jelki Janković, koja se za dugih šetnji lipičkim perivojem znala ovamo sjesti i odmoriti. Upravo je po mladoj grofici klupa i dobila ime.
Za Jelkinu klupu veže se jedna zanimljiva pučka legenda koja i danas golica maštu prolaznika. Prema toj legendi grofica Jelka je u blizini te klupe izgubila dragocjeni prsten koji nikada kasnije nije pronađen. Tko zna, možda Jelkin prsten negdje čeka baš na vas!
Klupa grofice Jelke dio je Jelkine staze koja prati najdraže lokacije na kojima se zaustavljala mlada grofica tijekom šetnji u lipičkom perivoju.
Zavjetna kapelica u Frutariji
U Industrijskoj ulici u Lipiku nalaze se proizvodni pogoni i moderna hladnjača za čuvanje voća i povrća u vlasništvu kompanije Frutarija d.o.o. Na ulazu u njihove prostore nalazi se zavjetna kapelica koju su podignuli u čast Majci Božjoj.
Frutarija se bavi uzgojem i preradom voća i povrća, a priča o kapelici koju su podignuli seže unatrag nekoliko godina kada su na području Lipika zabilježene jake poplave. S obzirom na novoizgrađenu hladnjaču i urode koji su se nalazili u njoj, vlasnici Frutarije su se zavjetovali Majci Božjoj da će joj izgraditi zavjetnu kapelicu ako im kiša ne uništi urod i ne poplavi hladnjaču. Iako je kiša preplavila sva okolna područja, područje oko Frutarije ostalo je sačuvano i suho.
Za zahvalu i kao ispunjenje svojih obećanja podignuta je zavjetna kapelica kod koje se može zastati i pomoliti.
Licitacija životinja u Gaju
U seoskom naselju Gaj i obližnjim mjestima lokalno stanovništvo ima dugu tradiciju bavljenja poljoprivredom i stočarstvom. Kroz stoljeća ljudi su živjeli od prinosa i uroda sa zemlje. I tokom godina razvili su jednu nesvakidašnju tradiciju na blagdan sv. Antuna Opata.
Na području župne crkve sv. Katarine Mučenice u Gaju vjernici se okupljaju 17. siječnja na svetu misu. Po završetku svete mise, ispred crkve, na taj dan se održava licitacija domaćih životinja. Vjernici daruju svoje životinje koje se potom prodaju na licitaciji. Na taj način prinose svoj dar kako bi im i iduća godina bila plodna i unosna.
