Kako je srce središte bića, a ujedno i simbolički naziv za čovjekovu sveukupnost, može se reći da je Srce Isusovo simbol Božje ljubavi. ,,Shvaćeno u svjetlu božanskog Pisma označava cjelokupnost Isusova bića, njegove osobe razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jezgri.’’
Kao što su ,,često podsjećali rimski pape, pobožnost Srcu Isusovu ima čvrst temelj u Svetome pismu. Isus, koji je jedno s Ocem (Iv 10,30), poziva svoje učenike na življenje u prisnome zajedništvu s njim, na usvajanje njegove osobe i njegove riječi kao pravila ponašanja, a sebe samoga objavljuje kao učitelja »krotka i ponizna srca« (Mt 11,29). ‘’
Papa Ivan Pavao II.: “U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere.”
Važnost štovanja Presvetog Srca Isusovog
Gotovo svaka katolička crkva ima kip ili oltarnu sliku posvećenu
Presvetom Srcu Isusovu. Upravo prisutnost ovog motiva u svakoj crkvi
naglašava važnost njegova štovanja. Radi se o pobožnosti koju je Crkva
uzdigla na posebno mjesto i stavila u središte objave.
Kako je srce središte bića, a ujedno i simbolički naziv za čovjekovu
sveukupnost, može se reći da je Srce Isusovo simbol Božje ljubavi.
,,Shvaćeno u svjetlu božanskog Pisma označava cjelokupnost Isusova
bića, njegove osobe razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jezgri.’’
Razmatranje, upoznavanje i nasljedovanje Isusove osobe nešto je na
što je pozvan svaki kršćanin po primanju sakramenta krštenja ( krstjani –
kristoliki – oni koji sliče na Krista ). Razmatranje, upoznavanje i nasljedovanje Isusove osobe nešto je na što je pozvan svaki kršćanin po primanju sakramenta krštenja ( krstjani–kristoliki – oni koji sliče na Krista ).
Kao što su ,,često podsjećali rimski pape, pobožnost Srcu Isusovu ima čvrst temelj u Svetome pismu. Isus, koji je jedno s Ocem (Iv 10,30), poziva svoje učenike na življenje u prisnome zajedništvu s njim, na usvajanje njegove osobe i njegove riječi kao pravila ponašanja, a sebe samoga objavljuje kao učitelja »krotka i ponizna srca« (Mt 11,29). ‘’
Može se reći da je svijet imao priliku upoznati Božju ljubav preko Isusova Presvetog Srca. Čitanje i razmatranje evanđeoskih tekstova najsigurniji su način približavanja Isusovu Srcu no Crkva nudi različite oblike pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu među kojima su najraširenije pobožnost vršenja devet prvih petaka i Zlatna krunica.
Možda će ,,svu vrijednost i teološku utemeljenost štovanja Presvetoga Srca Isusova kao simbola Božje ljubavi’’ najbolje oslikati izjave nekih papa posljednjega stoljeća.
Leon XIII.: “Pobožnost Srcu Isusovu jest najsigurnija i najkorisnija duhovnost.”
Pio XI.: “To je sinteza cijeloga kršćanstva.”
Pio XII.: “Štovanje Srca Isusova jest najkompletnija ispovijest kršćanske vjere.”
Pavao VI.: “Srce Isusovo jest uzvišeni oblik one prave pobožnosti, koja se traži za naše vrijeme.”
Papa Ivan Pavao II.: “U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere.”
Pobožnost 9 prvih petaka i blagdan Presvetog srca Isusovog
1675. godine Isus se ukazao francuskoj redovnici Mariji Margareti Alacoque u gradiću Paray Le Monialu, te joj objavio želju da se štuje njegovo Presveto Srce kroz pobožnost devet prvih petaka. Pobožnost se sastoji u tome da vjernik svakog prvog petka u mjesecu uzastopno devet puta ode na ispovijed i na misu. Opće je poznato da je Isus po ovoj redovnici dao dvanaest obećanja* svima koji će izvršiti tu pobožnost no manje je poznato da se originalno radi zapravo o šezdeset obećanja koja se nalaze u spisima ove svetice. Pobožnost se raširila vrlo brzo, a upravo ova ukazanja su bila poticaj da papa Klement XIII dopusti slaviti blagdan Srca Isusova. Danas se blagdan slavi u petak nakon blagdana Tijelova.
,,Papa BENEDIKT XV. proglasio je 1920.g. svetom bl. Margaretu Mariju Alacoque. U dokumentu njezine kanonizacije Papa cijelosti citira tekst dvanaestog ili tzv. “velikog” obećanja što je Srce Isusovo dalo sv. Margareti u svezi pobožnosti devet prvih petaka. To je inače velika rijetkost za papinske dokumente da se citiraju riječi privatnih objava u ovakvoj vrsti dokumenata, iz čega se zaključuje da je Crkva potpuno prihvatila i priznala vrijednost ove pobožnosti.’’
12 obećanja prema autentičnim spisima sv. Margarete:
“Isus mi je dao razumjeti, da svima onima koji će odgovoriti njegovim željama, tj. da bude upoznat, ljubljen i čašćen, daje slijedeća obećanja:
1. Dat će svima potrebne pomoći u njihovu staležu. (Pismo 141)
2. Kroz pobožnost njegovom Srcu udijelit će pomoć obiteljima koje imaju kakve potrebe i ujedinit će razdijeljene obitelji. (Pisma 35 i 131.)
3. Tješit će ih u svim njihovim nevoljama. (Pismo 141)
4. Bit će im sigurno utočište u životu i napose u času smrti. (Pismo 141).
5. Udijelit će obilan blagoslov na sve njihove pothvate. (Pismo 141)
6. Grješnici će naći u njegovom Srcu izvor i ocean milosrđa. (Pismo 132)
7. Kroz pobožnost njegovu Srcu privest će prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike. (usp. Pismo 141 i 132)
8. Revne duše uzdići će se u kratkom vremenu do velike savršenosti. (Pismo 132).
9. Blagoslovit će sva mjesta gdje slika njegova Srca bude izložena. (usp. Pismo 35).
10. Svima koji budu radili oko spasenja duša, dat će milost da taknu i najokorjelija srca. (Pismo 141).
11. Svi koji budu širili ovu pobožnost, dok budu ustrajali u tom poslu, imat će imena upisana u njegovu Srcu. (usp. Pismo 41, 39, 89).
12. Jednog petka, za vrijeme svete pričesti, On mi je, ako se ne varam, uputio ove riječi: “U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećavam ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima, koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času.” (Pismo 86).
Zlatna krunica
Ova kratka i jednostavna pobožnost jedna je od najljepših molitava koje Crkva nudi u svojoj riznici pobožnosti. Ponavljanje kratkog zaziva ,,Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!'' ima svoje utemeljenje u Evanđelju. Molitva ove krunice možda nam najviše omogućuje istovremeno razmišljanje o ljepoti Isusove osobe kroz evanđeoske događaje, upijanje njegovih riječi, djela i osjećaja. Upijajući Isusov duh, legitimno je nadati se da ćemo mu kroz vrijeme početi sličiti. To je Isus u krajnjoj liniji i sam obećao svakom molitelju.
Kako se moli Zlatna krunica?
Zlatna krunica moli se na Gospinu krunicu.
ZNAK KRIŽA: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
UMJESTO VJEROVANJA MOLI SE:
Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.
UMJESTO OČE NAŠ MOLI SE:
Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu, i za potrebe svete Crkve.
UMJESTO ZDRAVO MARIJO MOLI SE:
Isuse blaga i ponizna Srca,
učini srce naše po Srcu svome.
UMJESTO SLAVA OCU:
Slatko Srce Marijino - budi spasenje moje!
NA KRAJU SE IZMOLI:
Očenaš… Zdravo Marijo... Slava Ocu…
Ovu krunicu preporuča se moliti kroz mjesec lipanj budući da je to mjesec Presvetog Srca Isusova no mnogi vjernici je mole puno češće (petcima, a neki i svakodnevno) zbog obilnih milosti koje Bog ulijeva preko ove jednostavne molitve.
Razmatranje o Isusu čovjeku
*Razmatranje je u cijelosti preuzeto iz knjige ,,SLOBODA ZA LJUBAV’’ p. Slavka Pavina
ISUS ČOVJEK
Ostvarujem sebe kada sam u svemu sličan Isusu Kristu - prema svojim mogućnostima. Isusa mogu promatrati kroz njegov odnos prema ljudima: djeci, grješnicima, siromasima, ženama, apostolima... Ili kroz njegova čudesa, njegov nauk, pouke, govore... Ili kroz čitanje nekoga evanđeoskog izvještaja.
Dok gledam Isusa, nastojim osjetiti otkucaje njegova Srca.
Mogu ga upoznavati: kao Sina Božjega, kao Sina Čovječjega, kao Mesiju, kao kralja, kao učitelja, čudotvorca, dobroga pastira...
U ovoj vježbi gledat ću Isusa Krista kao čovjeka.
1) Isus je bio osoba bogata osjećajima. Nije ih skrivao. Bio je radostan i žalostan, snažan i umoran, opraštao je i prijetio, plakao je, išao je u društvo i povlačio se u samoću, spavao je kao i svi mi, jeo je koliko mu je trebalo... Sve je to bilo djelo jedne osobe božansko-ljudske i sve je to ugrađeno u djelo spasenja. Snažno je doživljavao ljudsku ljubav: volio je svoju majku i s njom živio u Duhu; volio je apostole i s njima dijelio njihove radosti i žalosti; volio je djecu i djeca su voljela njega. Posebno je volio one koji su bili u materijalnoj ili moralnoj bijedi. Patio je kada mu ljudi nisu uzvratili ljubav: kada ga je Juda izdao, kada ga je bogati mladić napustio, kada mu devetorica gubavaca nisu zahvalila, kada se farizej Šimun pokazao kritički hladnim.
2) Njegovi odnosi prema ljudima bili su vrlo osobni: u razgovoru sa Samarijankom, s Nikodemom, s Magdalenom, s Pilatom, s Judom, s apostolima (na Genezaretskom jezeru). Ivan se naslanjao na njegove grudi, preljubnica mu je pomazala noge, ljubila ih.
3) Isusov je karakter bio specifičan, bio je određeni individuum, determiniran krajem, spolnošću, vanjskim izgledom, kulturom ...
4) Psihološki profil: kao dijete imao je osobine kao i svako normalno dijete; kada je odrastao, radio je kao i drugi odrasli muškarci; imao je specifične odnose prema roditeljima, kao druga djeca. Volio je skrovit način života.
5) Njegove naravne sposobnosti: bio je lider, vođa, hrabar, pošten i poštivan, prihvaćen i voljen, iskren, povezan s ljudima da bi im služio, ponizan, čvrst protiv farizejizma, blag prema grješnicima; spojio je jaku volju s blagošću i ljubavlju prema ljudima.
6) Njegove profesionalne kvalitete: dobar profesor, psiholog, govornik, odvjetnik siromaha, dobar radnik, nije volio zakon i sud, nije bio pisac, ne bi bio dobar vojnik, nije imao sklonosti prema upravi i vlasti.
7) Njegove su ideje bile revolucionarne: okretao je vjeru od vanjštine na nutrinu, poboljšavao običaje, zakon nije smatrao apsolutnom vrjednotom, bunio se, napadao je one koji su zlorabili vlast, ljubio je istinu, pravdu, slobodu, naglašavao je ljubav kao najvišu vrjednotu i najviše mjerilo djelovanja.
8) Bez straha je činio dobro. Žigosao je farizejizam, družio se s grješnicima, bio autentična osoba. Rekao je istinu i Herodu i Pilatu i Kajfi.
9) Imao je povlaštene osobe: siromahe, bolesnike, djecu, grješnike, napuštene, potlačene, izgubljene. Imao je prijatelje (Petra, Ivana, Lazara, Mariju, Martu).
Isusov ljudski život proživljen u svjetlu volje Božje ne slaže se s našim shvaćanjem: mi bismo ga programirali, da se izbjegnu nesporazumi i neuspjesi. Mjesto rođenja bili bi Rim, Atena, Jeruzalem, bogata palača, od poznatih roditelja. Previše je bio u Nazaretu, 30 godina. Dovoljno bi bilo 18 godina. Trebao je putovati izvan Palestine. Danas svi značajni ljudi putuju. Njegovi odnosi prema ljudima bili su previše osobni, »gubio je vrijeme« s njima. Trebao je organizirati centar s trustom mozgova. Odviše se distancirao od novca. Izbor apostola bio je promašaj. Nauk je nejasno prezentirao. Bio je odviše demokratičan da bi ga ljudi mogli slijediti. Posljednja večera bila je posljednji promašaj. Nije li s križa mogao sve obratiti kada su mu govorili da siđe? Prerano je umro. Na Uskrs se trebao javno ukazati ...
Ovakvi savjeti pokazali bi da ne shvaćam ni Isusov ni svoj život, da ne shvaćam Isusov duh. Previše bih gledao na djelotvornost, a najvažnija je ljubav.
