Kapelicu sv. Antuna u malenom seoskom naselju Kukunjevcu podignuli su mještani. Kapela je posvećena sv. Antunu i danas se u njoj održavaju mise dvaput godišnje. Nalazi se na području župe Gaj.
Okružena je prekrasnim zelenilom i netaknutom prirodom usred slavonskih proplanaka. Oko kapele nalazi se zelena livada na kojoj se vjernici hodočasnici mogu odmoriti, odmaknuti se od svakodnevnih briga i prepustiti se molitvi i duhovnim razmišljanjima daleko od buke i gradske vreve.
Sveti Antun Padovanski, iako rodom Portugalac, u svijesti mnogih vjernika percipiran je i kao Talijan. Nazvan je Padovanski jer je u tom gradu snaga njegova apostolskog djelovanja ostala najživlja, a njegovi se posmrtni ostaci čuvaju u padovanskoj bazilici nazvanoj po njemu. U vrlo kratkom roku uspješno je savladao teološku, znanstvenu i biblijsku kulturu te je postao jedan od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća. Najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji. Moćne riječi svetog Antuna djelovale su na mnoge. Veliki broj ljudi koji je krenuo stranputicom vratio se u naručje crkve zahvaljujući njegovim propovijedima.
Molitva:
Sv. Ante, uzoru velike svetosti, pomozi mi da živim pravim kršćanskim životom, vjeran milosti i obećanjima svoga krštenja. Ti dobro znaš kolike me poteškoće i pogibli okružuju. Jačaj me da ih požrtvovno svladavam i da uvijek spremno svjedočim svoju vjeru. Isprosi mi da Boga ljubim iznad svega i da trajno prihvaćam njegovu svetu volju - i onda kada to od mene zahtijeva žrtvu i odricanje. Daj mi da iskreno i velikodušno ljubim i svoju braću, da se nikada ne zatvorim u sebe već da služim svomu bližnjemu, da tješim žalosne i pritječem u pomoć siromašnima. Zagovaraj me i jačaj svojim primjerom kako bih mogao živjeti i umrijeti u milosti i prijateljstvu Božjem. Amen.
Sveti Antun Padovanski, iako rodom Portugalac, u svijesti mnogih vjernika percipiran je i kao Talijan. Nazvan je Padovanski jer je u tom gradu snaga njegova apostolskog djelovanja ostala najživlja, a njegovi se posmrtni ostaci čuvaju u padovanskoj bazilici nazvanoj po njemu.
Rođen je u Lisabonu oko 1195. godine u moćnoj i bogatoj portugalskoj plemićkoj obitelji. Na krštenju dobiva ime Fernandez Martin de Bulhorn, a pobožni roditelji odgojili su ga u kršćanskom duhu. Sveti Antun već u ranim godinama svog života osjeća Božji poziv, a s 15 godina napušta roditeljski dom, te se pridružuje redu Sv. Augustina ulaskom u samostan Augustinaca u Lisabonu. Najprije boravi u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu, a po vlastitoj želi premješten je u samostan Svetog križa u Coimbri. Mladi Fernandez s velikim je zanimanjem proučavao Bibliju i crkvene Oce. U vrlo kratkom roku uspješno je savladao teološku, znanstvenu i biblijsku kulturu te je postao jedan od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća. Stečeno znanje kasnije je uspješno utkao u svoje propovijedi. Za svećenika je najvjerojatnije zaređen 1219. godine.
Velika prekretnica u životu mladog Fernandeza dogodila se 1220 godine. Naime, te je godine posjetio izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara koji su u Maroku propovijedali Kristovu vjeru i tamo doživjeli mučeništvo. Život i mučeništvo tih franjevaca na njemu su ostavili duboki trag uslijed čega je želio krenuti njihovim stopama. Zatražio je istupanje iz Augustinaca i pristupanje redu siromašne male braće sv. Franje Asiškog. Nakon što je njegova zamolba prihvaćena, uzima ime Antun, po zaštitniku franjevačke crkve sv. Antunu Pustinjaku i odlazi u Maroko gdje se posvećuje u širenju vjere među afričkim narodima. U Africi obolijeva od malarije, zbog čega se namjerava vratiti u domovinu, no njegov brod završava u Messini na Siciliji.
1221. godine sudjeluje na poznatom "Kapitulu na rogožinama" u Asizu, gdje je upoznao i svetog Franju. Nakon što je propovijedao na jednom svećeničkom ređenju, toliko je svojim propovijedanjem zadivio poglavare, da su mu povjerili zadaću propovijedanja.
Tako sveti Antun započinje svoje apostolsko djelovanje. Prepoznavši njegove kreposti sveti mu je Franjo poslao pismo s molbom da poučava braću teologiji. Tako je sveti Antun počeo predavati kao učitelj teologije u Bologni.
U posljednjem razdoblju svoga života, Antun je napisao dva sveska "Propovijedi", koja su naslovljena “Nedjeljne propovijedi” i “Propovijedi o svecima”, namijenjene propovjednicima i predavačima na teološkim studijima iz Franjevačkog reda.
Ipak, najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji. Moćne riječi svetog Antuna djelovale su na mnoge. Veliki broj ljudi koji je krenuo stranputicom vratio se u naručje crkve zahvaljujući njegovim propovijedima. Sveti je Antun kroz svoje propovijedi stalno pozivao vjernike da se bore protiv pohlepe, oholosti i nečistoće, te da vrše kreposti siromaštva i velikodušnosti, poniznosti i poslušnosti, neporočnosti i čistoće. Sveti Antun uvijek je stavljao Krista u središte života i djelovanja.
Posebno su poznate njegove korizmene propovijedi u Padovi 1231. godine, samo nekoliko mjeseci prije smrti. Održao je četrdeset uzastopnih propovijedi koje su urodile brojnim ispovijedima i obraćenjima. Tako je ispovjedio i jednu razbojničku skupinu koja se obratila. Zbog velikog interesa za Antunovim propovijedima, ponekad crkve nisu bile dovoljno velike da bi primile mnoštvo koje bi ga dolazilo slušati pa se mjesto više moralo tražiti na gradskim trgovima.
Sveti Antun Padovanski preminuo je sa samo 36 godina, 13. lipnja 1231. u Arcelli kod Padove. Braća su ga franjevci na njegov zahtjev vratili u Padovu, jer želio je umrijeti u svom samostanu. Zbog njegova lošeg zdravstvenog stanja na putu do Padove morali su zastati u Arcellu, gdje su boravila braća zadužena za klarise. U jednoj skromnoj sobici, koja je sačuvana do danas, Antun je preminuo.
Njegove posljednje riječi bile su: "Vidim svojega Gospodina." Prema predaji, u tom su trenutku padovanska djeca, bez da su znala da je Antun preminuo izašla iz svojih kuća i vikala "Umro je svetac, umro je sveti Antun", a crkvena zvona u Lisabonu sama su od sebe zazvonila.
Samo devet mjeseci kasnije, 1232. godine, papa Grgur IX., čuvši Antunovu propovijed te za brojna čuda koja su se dogodila po njegovu zagovoru, proglasio je ovog franjevca svetim. Mnogo godina kasnije sveti Antun postaje i naučitelj Crkve.
Sveti Antun Padovanski zaštitnik je Padove, braka, žena, djece te je pomoćnik u raznim nevoljama. Štovanje svetog Antuna u Katoličkoj crkvi predstavlja pravi fenomen.
Čitanje riječi svetog Antuna dobar su sadržaj za više od jednog razmatranja.
,,Imaj uvijek Boga na pameti. Ako imaš Boga, imaš sve, jer imaš onoga koji je stvorio sve, koji te sam može zasititi i bez kojega je sve što postoji ništa. Imaj dakle Boga uvijek u svojim mislima.''
,,Kao što sunčeva zraka silazeći rasvjetljuje svijet, a ipak se ne udaljuje od sunca, tako i Sin Božji, silazeći od Oca, rasvjetljuje svijet, a ipak se ne udaljuje od Oca jer je jedno s njime.''
,,Djevica Marija ne bježi ni od jednoga grješnika; štoviše, prihvaća sve koji joj se obraćaju. Stoga se zove Majkom milosrđa: milosrđa prema bijednima, nade za očajnike.''
,,Kao što pauk hvata plijen nitima svoje mreže, tako i đavao čovjeka, rasprostrujući niti zavodljivih misli, proučavajući naime mane kojima je čovjek najviše sklon, hvata s gustom mrežom svojih napasti i čini ga svojim plijenom.''
,,Kao što se u šipku sva zrnca nalaze prekrivena jednom korom, a ipak svako zrnce ima svoju vlastitu sobicu, tako svi sveti u vječnom životu uživaju istu slavu, a ipak će svaki primiti nagradu prema dobru što ga je učinio.''
,,Rođenje jednog sveca dobro je za sve, te je stoga razlog zajedničke radosti. Sveci se rađaju u korist drugima jer je svetost društvena krjepost od koje svi imaju korist.''
,,Čovjeka nose u grob (prokletstvo) četiri elementa od kojih je sačinjen: zemlja, kada misli samo na zemaljske stvari; voda, kada dopušta da ga svlada bludnost; zrak, kada djeluje zbog taštine; vatra, kada se prepušta srdžbi.''
,,Kao što zlato nadvisuje sve kovine, tako sveto znanje nadvisuje sva ostala znanja: ne poznaje književnost tko ne poznaje "svetu književnost".''
,Tko nema strpljivosti usred nevolja, nije zlato, nego pozlaćeno željezo. Nema istinske krjeposti, nego prividne. Kad se udari po željezu, ono ne odjekuje ugodnim zvukom. Tako se i nestrpljiv, udaren od protivnika, razbješnjuje i griješi.''
,,Tupost lijenosti leglo je svih mana. Lijenost nam ne dopušta da se uzdignemo u visine, već uvijek želi da se hoda po zemlji, komotnim putovima.''
,,Kada si živio u grijehu, tvoje je srce bilo obavijeno tamom: u njemu je bila smetenost, nepoznavanje Boga i vlastite slabosti, pomanjkanje svijesti o moralnim vrijednostima. Ne vraćaj se nikada više u to stanje!''
,,Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore. Prepuni smo riječima, a prazni djelima.''
,,Olujni vjetar koji provaljuje iz pustinje simbolizira iznenadnu navalu đavla, koji ponekad neočekivano navaljuje i toliko je silovit da do dna potresa dušu pravedna čovjeka. Nažalost, gdjekada, uspijeva strovaliti je u grijeh. Čuvaj se đavolskog olujnog vjetra, to jest njegovih napasti!''
Devetnica svetom Anti može se moliti uvijek, a dobro ju je moliti i u vremenu od 4. do 12. lipnja, tako da završi dan prije samog blagdana sv. Antuna – 13. lipnja.
Uvodna molitva
O slavni sveče sv. Ante, ti osobiti zaštitniče kršćanstva, ja, želeći te iz svega srca hvaliti i isprositi tvoj zagovor od Boga, kanim uz pomoć Božju na tvoju čast obaviti ovu devetodnevnu pobožnost, pohađati tvoj oltar i prisustvovati svetoj misi na slavu Božju i tvoju čast. Odlučujem da ću se za ove pobožnosti ispovjediti i pričestiti. Samo te molim, sv. Ante, da se udostojiš primiti ovu moju pobožnost i isprositi mi za dušu i tijelo od dragoga Boga potrebite milosti.
PRVI DAN
O slavni sv. Ante, ti ljubitelju svih kreposti, čuj poniznu našu molbu i isprosi nam od Boga milost da postojano hodimo putem straha Gospodnjega. To te molimo za tvoju naklonost prema pobožnosti i svetosti kojom si od svoje mladosti blistao.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
DRUGI DAN
O sveti Ante, ti uzore svetosti, izmoli nam stalnu mržnju na grijeh i goruću ljubav za krepošću. Molimo te po tvojem čeznuću za savršenošću kojom si se u redu svetog Franje među braćom odlikovao.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
TREĆI DAN
O veliki Ante, Ti svjetlo Crkve, isprosi nam od Boga milost da svomu bližnjemu svijetlimo dobrim primjerom. To te molimo za tvoj kreposni život koji si Ti u redu svetog Franje provodio kao najljepši uzor svima.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
ČETVRTI DAN
O revni slugo Marijin, revni štovatelju Isusa Krista, sveti Ante, užezi i u našem srcu ljubav prema Isusu i Mariji. Molimo te to za ono neopisivo veselje koje je osjetila tvoja duša dok je dijete Isus počivao na tvojim rukama.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
PETI DAN
O sveti Ante ti si svjetlo nevjernika; isprosi nam od Boga milost da u svetoj vjeri ne kolebamo, nego da sveto Evanđelje uvijek neustrašivo branimo i po njegovoj božanskoj nauci živimo. Molimo te za ovo tvoje propovijedanje i čudo kojim si nevjernike priveo štovanju Presvetog Oltarskog Sakramenta.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
ŠESTI DAN
O čudotvorni sveti Ante, ti oče sirota i nevoljnika, tebi izručujemo sve bijede i nevolje, čuvaj nas od pogibli duše i tijela. To te molimo za moć čudesa kojima te je Gospodin proslavio. Amen.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
SEDMI DAN
O sveti Ante, hrabri pobjedniče svih napasti, izmoli nam jakost u napastima da tako ne bude za nas izgubljena dragocjena Krv božanskog Spasitelja. Isprosi nam u času smrti pomoć protiv svih navala zlobnog duha. Molimo te za onu pobjedu koju si često puta u životu, a osobito na času smrti nad neprijateljem izvojevao.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
OSMI DAN
Sveti Ante, mučeniče željom, učini da budemo spremni radije krv svoju proliti za Isusa koji je radi nas umro nego da zanemarimo njegovu božansku nauku. Izmoli nam tu milost za onu vruću težnju koja te dan i noć vukla za mučeničkom smrću.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
DEVETI DAN
O moćni zagovorniče kod Boga, sveti Ante, ti svjetlo i diko grada Padove, zauzmi se za nas, pomozi nam u svakoj bijedi i nevolji. Za to te molimo po onoj velikoj odlici koju ti je Bog udijelio kao nagradu za tvoje zasluge i izvrsne kreposti. Amen.
Sad se izmoli: Krunica sv. Ante i Litanije sv. Antuna.
ZAKLJUČNA MOLITVA
Milostivo primi, o Bože moju prošnju i okruni moje smjerno pouzdanje koje stavljam u zasluge Isusove i zagovor svetog Ante; utješi moje ražalošćeno srce i milošću mi svojom pomozi u ovoj nevolji. Pokaži se na meni pravim pomoćnikom i spasiteljem, kao što te veličaju i slave bezbrojni koje si tako milostivo uslišao i iz njihove ih nevolje oslobodio.
I tebe, veliki prijatelju Božji, sveti Ante, ponovo molimo za tvoje vanredne milosti kojima si na zemlji svijetlio i kojima si nedokučivo blaženstvo u nebu postigao, te za onu svetu ljubav kojom si pobožno svoje srce često Bogu i Spasitelju predavao, da me svojim zagovorom u mojoj nevolji podupreš svojom moću koju ti je Bog dao, te mi od njega potrebitu milost isprosiš. Amen.
Sv. Ante, uzoru velike svetosti, pomozi mi da živim pravim kršćanskim životom, vjeran milosti i obećanjima svoga krštenja.
Ti dobro znaš kolike me poteškoće i pogibli okružuju. Jačaj me da ih požrtvovno svladavam i da uvijek spremno svjedočim svoju vjeru. Isprosi mi da Boga ljubim iznad svega i da trajno prihvaćam njegovu svetu volju - i onda kada to od mene zahtijeva žrtvu i odricanje. Daj mi da iskreno i velikodušno ljubim i svoju braću, da se nikada ne zatvorim u sebe već da služim svomu bližnjemu, da tješim žalosne i pritječem u pomoć siromašnima.
Zagovaraj me i jačaj svojim primjerom kako bih mogao živjeti i umrijeti u milosti i prijateljstvu Božjem. Amen.
Veliki Sveče! Ti si posvetio svoj život i istrošio svoje snage za spas kršćana i povratak nevjernika k Bogu. Ti si i sada posrednik Božjega milosrđa za obraćenje grešnika. Molim te, posreduj kod Gospodina za... , meni vrlo dragu osobu, koja, na žalost, ne živi po evanđeoskoj nauci niti prema svom krsnom pozivu.
O dragi Sveče, neka ta osoba nađe izgubljenu vjeru, neka počne živjeti pravim kršćanskim životom i neka nađe mir i radost Božjega prijateljstva! Ne dopusti da upropasti svoju vječnu sreću, već posreduj da opet postane Božje dijete i osjeti Božju milost u ovom životu i neizrecivu radost na drugom, u nebesima. Amen.
Svetog Antuna može se bolje upoznati i kroz svjedočanstva o brojnim čudima koja su se dogodila po njegovu zagovoru. 53 su zapisana su u knjizi "Život sv. Antuna – Assidua", a ovdje se navode samo neka.
Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi po kojima je Bog tvorio tolika i tako izvanredna čuda kao što ih je tvorio po svetom Antunu i po njegovu zagovoru. Sveti Antun proživio je svoju mladost u Portugalu i nije učio jezike. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo da je te jezike učio od mladosti. Jedna je gospođa jednom željela slušati propovijedi svetog Antuna, a to joj nije dopustio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sveti Antun propovijedao cijeli sat hoda daleko. Kad je to kazala svome mužu, i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.
Druga jedna gospođa imaše žarku želju slušati propovijed svetog Antuna pa ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete, upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući, nađe dijete u vreloj vodi, gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku sačuvao dijete od sigurne smrti.
Opet druga gospođa, vrativši se s propovijedi Svečeve, nađe da je njezino dijete, koje je ležalo u kolijevci, mrtvo. Odmah otrči k Svecu i zavapi za pomoć. Sveti Antun reče joj Gospodinove riječi iz svetog Evanđelja: „Idi, sin tvoj živi”. I doista nađe kod kuće dijete kako se igra sa svojim prijateljima.
Radi silnog svijeta propovijedao jednom sveti Antun pod vedrim nebom, kad se odjednom pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a Svetac ih sve zaustavi i reče im neka se ništa ne boje jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.
U doba svetog Antuna haralo je manihejsko krivovjerje pod raznim imenima. Kad su biskupi poslali svetog Antuna u grad Rimini, ondašnji su se krivovjerci pobojali, pa nagovoriše puk da ga ne sluša. I doista prilikom Antunove propovijedi nije ondje bilo drugih do nekoliko žena i staraca. Unatoč tome Antun je propovijedao svom revnošću, tako te ga odmetnici, kad to čuše, odluče pogubiti. Antun se zato povukao u samoću. Molio je i postio ne bi li Bog omekšao srce zavedenog puka a potom se, okrijepljen molitvom i postom, uputio na obalu te je viknuo ribama iz sveg glasa: „Dođite, nerazumne ribe, da čujete riječ Gospodina, koji vas je stvorio, na sramotu ljudima, koji zatvaraju uši i srce glasu Božjem i ostaju u bludnji!” Mnogo se bilo sabralo i ljudi, što iz radoznalosti, što da se narugaju. A gle! Istom što je Svetac progovorio, uzbiba se more i silan broj riba svake vrsti i veličine dopliva k obali i uzdiže po koji put glavu, poreda se mirno u polukrugu sve dalje i dalje, pa pozorno i mirno slušaše riječ svetog Antuna. Svijet je bio kao zapanjen i gledao što će se zbiti. Na to prozbori svetac: „Hvalite, ribe, Gospodina, slavite svoga stvoritelja, zahvaljujte mu, što vam je za stan dao neizmjernu vodu s mnogim zakloništima protiv nepogoda, što vam je dao jasnu i prozirnu vodu, da vidite svoje putove te izbjegnete neprijateljima svojim. Taj Bog blagoslovio vas je kod stvorenja i pripravio vam izobilja hrane, nadario vas plodnošću za umnožavanje vašega potomstva. Hvalite Bogu nad tolikim izvrsnostima i slobodi, koju vam je poklonio. Vas je stvoritelj od svakog gospodstva živih, u općem potopu uzdržao na životu. Vašom pomoću je Bog svome proroku Joni dao trodnevni boravak i iscijelio slijepoga Tobiju. Vi ste dale Gospodinu porez za njega i njegove učenike. Vi ste hrana pokornicima, koji se uzdržavaju od mesa. Vašeg mesa htjede Gospodin jesti, da tako neoborivo dokaže istinitost svoje ljudske naravi i svoga uskrsnuća. Da, sam je Gospodin hodao po vašoj vodi povrh vaših glava; on je od ribara učinio svoje apostole i ribare ljudi; s toga vas je toliko ugnao u njihove mreže.” Mnogi od onih koji su to slušali bili su oduševljeni te su okrenuli svoj život prema Gospodinu! Zatim su svetog Antuna pozvali na gozbu. Vođa krivovjeraca Bonvilla na gozbi je svetom Antunu podmetnuo otrovano jelo. No, Svetac blagoslovi jelo te mu nije naškodilo.
Sveti se Antun često pojavljivao na dalekim mjestima. Mnoge su osobe izjavile da im se je pojavio u snu i opomenuo ih neka ispovjede grijehe za koje je znao samo Bog. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru kadli se sjetio da kod braće nije nikoga bio odredio da mjesto njega pjeva svečani gradual. Ožalostio se zbog toga, naslonio glavu na propovjedaonicu i u isti je čas bio među svojom braćom i pjevao. Tako je Bog na svetom Antunu obnovio čudo kakvo se zbilo i sa svetim Ambrozijem. Naime, o ovom se svecu pripovijeda da je jednom tijekom mise u Milanu na oltaru kao usnuo i u isto se vrijeme našao na sprovodu svetog Martina u Toursu.
Dok je sveti Antun bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina za umorstvo te on bi s cijelom obitelji odveden u tamnicu i stavljen pred sud, a to s toga jer se u njegovu vrtu našlo mrtvo tijelo koje su onamo bacili razbojnici. Svetac po objavi Božjoj saznade za pogibelj u kojoj mu se nalazi otac te zamoli svoje glavare da ga puste iz samostana a anđeo ga odnese u Lisabon. Odmah sutradan ode pred suca i zamoli ga da mu oslobodi oca jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga sudac ne htjede poslušati, Antun zatraži mrtvo tijelo ubijenoga. Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime Isusa neka ustane i pred svima kaže da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz očeve obitelji. Tada mrtvac ustade i izjavi da Martin i njegova družina nije ni u čemu skrivila njegovu smrt a nakon tih riječi mrtvac opet usne. Tako je sveti Antun vratio dobar glas ocu i obitelji. Na to je sveti Antun ostao jedan dan u Lisabonu i onda ga u noći anđeo opet odnese u Padovu.
Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sveti Antun od Boga izvanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na osami, da može mirno razmatrati i baviti se znanošću. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću da razvidi je li sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu svetog Antuna kroz prozor i vidje ga kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi svetom Antunu i reče da je Isus. Nakon molitve opazi sveti Antun onog građanina i zabrani mu govoriti o onome što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom nakon Svečeve smrti razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad sveti Antun obično i prikazuje.
Kao gvardijan u samostanu u Puyu susretne sveti Ante nekog bilježnika, poznata raskalašena grješnika. Sveti Antun skine kapicu pred njim i pokloni mu se s velikim poštovanjem. Bilježnik misleći da mu se Svetac ruga, zaprijeti mu mačem. No, Svetac odvrati da mu nije ni na kraj pameti bilo da mu se ruga, nego da ga iskreno poštuje jer će on jednom biti mučenik za vjeru Isusovu. Ujedno ga zamoli da se i njega sjeti u svojim mukama. Bilježnik se hladno osmjehnu, ali uskoro se ispuni proročanstvo svetog Antuna. Naime, jedan biskup zaputi se u Palestinu da propovijeda saracenima, a onaj bilježnik u pratnji biskupa tako se oduševi u revnosti da je i sam počeo propovijedati našu svetu vjeru. Zbog toga se raspale tvrdoglavi saraceni, uhvate ga i tri su ga dana grozno mučili dok u mukama ne svrši život. Na samrti ispripovjedi što mu je sveti Ante prorekao i izjavi da ga moraju držati za velikog proroka. Jednom zamole svetog Antuna da reče nadgrobno slovo na sprovodu nekog lihvara, koji je krivičnim načinom bio stekao silno bogatstvo. Svoj govor otpoče riječima iz svetog Evanđelja: „Gdje je vaše blago tamo će biti i vaše srce”. Na koncu govora reče pokojnikovoj rodbini neka otvore sanduke pokojnika i da će tamo naći njegovo srce. I doista, otišavši kući i otvorivši sanduke, nađu među novcem još vruće srce pokojnog lihvara.
Jednoga dana propovijedaše sveti Antun u Puyu. Za propovijedi pristupi Sotona u liku glasonoše jednoj gospođi i reče joj neka odmah ode s propovijedi, jer da su joj sina dušmani napali i ubili. Ali Svetac odmah opazi Sotoninu varku i dovikne gospođi neka se ne uznemiruje jer joj je sin potpuno zdrav a taj je glasonoša nečisti duh. Tako je i bilo te ovaj iščezne kao dim. Kako je naš vanredni ugodnik Božji svakom riječi neumorno kršio vlast nečistoga duha na zemlji, upotrijebio je nečisti duh svako sredstvo da svetog Antuna uništi. Jednom ga prihvati za vrat i htjede ga udaviti. Ali svetac ga otjera riječima pjesme blaženoj Gospi: „O slavna Djevice, uzvišena na sve zvijezde”. Drugi put slomi Sotona propovjedaonicu na kojoj je govorio sveti Ante. Time je mislio utjerati strah u sveca i slušatelje te prekinuti propovijed. Ali svecu kojeg su anđeli štitili ništa se ne dogodi i puk, koga je on već prije sjetio na Sotoninu zlobu, ostade posve miran. Narod donese drugi stol za propovijed, a sveti Antun nastavi oduševljeno riječ Božju. Molitve svetom Antunu
Izvor: https://book.hr/sveti-antun-padovanski/
