Doktor Ivan Šreter, rođeni Pakračanin, a zbog mjesta profesionalnog djelovanja i Lipičanin, jedna je od figura novije hrvatske povijesti koju zbog herojskih i ljudskih kvaliteta/krjeposti zaista vrijedi upoznati. Bio je to iznimno profesionalan, marljiv i cijenjen liječnik, u kojeg su ljudi imali povjerenja. Po svjedočenju kolega i suradnika, isticao se požrtvovnošću i neprestanom raspoloživošću svim ljudima bez razlike. Zbog navedenog ali i zbog izrazitih menadžerskih sposobnosti postao je ravnateljem bolnice u Lipiku. Njegov profesionalni rast od djetinjstva je pratio i onaj duhovni.
U djetinjstvu je u opasnim vremenima kao hrabri ministrant pratio svog župnika u blagoslovu kuća, a u studentskim danima u Zagrebu revno pohađao vjeronauk kod poznatog hrvatskog i svjetskog teologa, utemeljitelja hagioterapije, dr. Tomislava Ivančića. Za njega je dr. Šreter bio jedna velika osoba, koja da je živjela u vremenima prve Crkve, sigurno bi bio proglašen svetim. Zajedno su duhovno rasli i zajedno slijedili unutarnji impuls da nadiđu razinu tradicionalnih kršćana: jedan razinu tradicionalnog svećenika, a drugi razinu tradicionalnog liječnika.
Sa sigurnošću se može reći da su se obojica preselila na drugi svijet ostvarivši ono što su za života nastojali, svaki na svoj način.
Unatoč hrabrim nastojanjima i javnom djelovanju doktora Šretera početkom 90-tih godina usmjerenom na očuvanje mirnog suživota, lažni argumenti i lažne vijesti upravljačkih struktura (iz susjedne Srbije) ili izvana korišteni su kao povod i opravdanje za rušenja mirnog suživota i izlazak tenkova na ulice.. Iako svjestan opasnosti vremena i uzavrele situacije, dr.Šreter je jednako žarko radio na očuvanju mira.
,,U našim uvjetima i na našim terenima biti Hrvat iz dubine duše i biti katolik znači pomalo biti naivan. To je naša definicija, ali to je i naše biće.'', riječi su to kojima je poznati teolog Živko Kustić opisao djetinju naivnost doktora Šretera. ,,Preuzeo je na sebe odgovornost kada nitko za to nije imao hrabrosti.'' ,,Tamo gdje pametan čovjek ne bi stavio nogu, on je stavio glavu.'' 18. kolovoza 1991. godine otet je u jednoj zasjedi, a nakon toga uslijedilo je batinanje i neljudsko iživljavanje na čovjeku koji je samo htio mir. Doktor Šreter nije volio svoje neprijatelje na daljinu već je kao vrhunski kršćanin božanskom snagom ljubio neprijatelja koji mu je polomio kosti i njegovo tijelom batinanjem prekrio modricama. Izvan okvira Isusova života, teško je pojmiti ovu ljubav, ljubav koja unatoč pretrpljenoj patnji želi spasiti čovjeka. Upravo je i doktor Šreter svojom ljubavlju htio spasiti svog neprijatelja. Jednoga dana ćemo sigurno saznati je li ovaj svetac i mučenik preminuo baš na spomendan svjetske ambasadorice Božjeg milosrđa, svete Faustine Kowalske.