Duhovni poticaj profi ture
1 Kor 9, 24 -27
Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.
Odlika svakoga tko je u nečemu uspio je zauzetost i radikalna opredijeljenost. Nitko u povijesti sporta nije postigao vrhunske sportske rezultate, a da se nije značajno i radikalno tome posvetio. Nitko u povijesti Crkve nije postao svet, a da to nije radikalno odlučio. Radikalne i velike odluke kako u sportu tako i u životu ne dolaze same od sebe, odjednom i na velika vrata, ono što prepoznajemo kao pobjedu na natjecanju ili u kanonizaciji za sveca tek je vrhunac dugačkog puta beskompromisnog koračanja prema cilju, ono što prepoznajemo kao trenutačno i veliko herojsko djelo najčešće je samo rezultat dugotrajnog svakodnevnog nastojanja u tome smjeru.
Priča iz života svetog Franje govori kako su ga braća jednog dana našla kako spaljuje košaru na kojoj je intenzivno radio proteklih nekoliko dana. Upitali su zašto to radi i zar nešto nije u redu s košarom, no Franjo je odgovorio da je s košarom sve u redu no neizmjerno mu je zaokupila misli tijekom večernje molitve i stoga ju je odlučio spaliti i napraviti novu.
Možda nam se ova priča iz naše udobne perspektive čini i nepotrebno radikalna no sveti Franjo je radikalno želio pripadati Bogu, sve svoje je uložio u taj cilj i nije mu bilo žao nikakvog truda. Potvrđivao je to svaki dan i u naizgled malim i beznačajnim stvarima i te svakodnevne odluke dovele su ga do svetosti. Svojom autentičnošću sveti Franjo je privukao mnoge i još ih i danas više od 800 godina kasnije ne prestaje privlačiti. Sveti Ivan Krstitelj drugi je primjer radikalnog zauzimanja za svoje, odnosno iz vjerničke perspektive, za Božje ideale. Upravo zbog njegove predanosti ljudi su hrlili u pustinju da ga slušaju, primjietili su da doista i živi ono što propovijeda.
Koje kompromise u svojem životu mi smatramo bezazlenima? Kojim usputnim ciljevima poklanjamo pažnju? Jesmo li se spremni na nešto radikalno životno obavezati?
