Duhovni poticaj obiteljske ture
Mt 20, 25-28
Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Kad je sveti Franjo odlučio u potpunosti posvetiti svoj život Bogu i radikalno živjeti evanđelje nije u početku očekivao da će mu se itko pridružiti, čak ga je to pomalo i iznenadilo, no vidjevši u kojem smjeru Bog želi povesti njegov život uskoro je radosno uskliknuo: ‘Gospodin mi je dao braću!’ prepoznao je u novopridošlima Božji dar, bratski život franjevačke zajednice i danas smatraju izrazito važnim i temeljnim za svoju karizmu, često o franjevačkim zajednicama zato govorimo kao o franjevačkoj obitelji. Ako promatramo i naše obitelji možemo primijetiti da koliko god smo možda planirali, birali, bili otvoreni još uvijek nam je i vlastita obitelj iznenađenje, njezini članovi po vrsti i broju je nešto što možemo i trebamo smatrati darom. Nažalost svaka realna obitelj ima i svoje poteškoće, ponekad one mogu biti mučne i izazovne. Što je Franjinu mnogobrojnu obitelj održalo na okupu?
Sveti Franjo je prilikom dobivanja papinske dozvole da u maloj crkvici Porcijunkuli bude moguće trajno zadobivanje potpunog oprosta okupljenom mnoštvu i svojoj braći uskliknuo: ‘Sve vas želim poslati u raj!’ Sveti Franjo je nalazio radost u istinskom dobru svojih bližnjih, to je osnova prave ljubavi. Sveti Franjo je razumio da Bog ima poseban plan sa svakim od njegove braće pa i sa cijelim njegovim redom čak i kada su se još i za njegova života stvari počele odvijati kako sam nije očekivao niti želio. Sveti Franjo iako je bio duhovni otac svoje velike obitelji sebe je i dalje smatrao jednostavno manjim bratom svakome. Sveti Franjo je ozbiljno shvatio Isusov poziv da popravi njegovu Crkvu, a time i čitav svijet. Crkva to smo mi sami. Crkva to je i naša neposredna obitelj. Trebamo krenuti od naših srdaca. Isuse blaga i ponizna srca učini srca naša po srcu svome!
Doživljavamo li vlastitu obitelj kao dar? Dopuštamo li svakome članu da živi puninu svoga poslanja? Gledamo li uvijek nesebično istinsko dobro drugih? Kada želimo popraviti svoju obitelj i svijet polazimo li prvo od sebe?